Miloš Miladinović Priče iz života Beše jednom jedan pub

Beše jednom jedan pub



Zdravo dragi ljudi, ovog meseca sam počeo da pišem skoro svakog dana, materijala ima koliko hoćete. Kao što i sami znate retko pišem o negativnim pojavama, verujem da ih ima dovoljno u svakodnevnom životu ali ovu priču moram da podelim sa vama.

U Prokuplju nema mnogo mesta na kojima bi ljubitelji dobrog Rock-a uživali. Pre par meseci u Prokuplju se otvorio jedna da kažem Pub koji je u tom nekom fazonu.
Abijent je lep, njegovom izgledu doprinose prelepe slike koje su umetničke duše Prokuplja naslikale. Ono što mi se dopada je i ekipa koja izlazi tamo. To su uglavnom opušteni, cool ljudi koji najviše doprinose dobroj atmosferi koja se da osetiti tamo. Nažalost, sinoć sam doživeo baš neprijatnu situaciju a to se ne dešava prvi put. Veče je bilo super, nije bilo ni previše hladno. Spremio sam se i sa bratom i devojkom izašao posle dve dva vikenda koja sam proveo u Nišu a koja su moram vam reći bila fantastična.  Imali smo rezervaciju stola za troje mada nam je vlasnica rekla da se može dodati još jedna stolica po potrebi. Sve je bilo super. Došli smo tamo pre 22:00,  do tada čuvaju stolove. Ušli smo u taj ,,ugostiteljski“ objekat, video sam da su svi stolovi zauzeti pa i onaj koji smo rezervisali. Jedino slobodno mesto su bile dve visoke barske stolice i jedna mala hoklica koja je izgleda predstavljala sto, a na kojoj nisu mogle da stanu tri pivske čaše. U jednom momentu sam pomislio da je to neka vrsta humora vlasnika pub-a ali nažalost oni su bili ozbiljni. Nasmejali smo se dobro i napustili ,,Pub“.

wtf-i-cant-believe-this-shit

 Posle toga smo otišli do ,,Club 40″, popili piće i uživali u ostatku večeri. Na Facebook-u sam podelio statust u kome sam napisao kakva neverovatna situacija mi se dogodila.  Odgovor im je bio baš onako ,,na mestu“.

prokuplje_caffe

I dobro ajde, nema veze, to bi se na tome i završilo ali posle toga su objavili sledeće:

pub_Prokuplje

I mislim ej čoveče, izašao sam u grad rezervisao sam sto. Nedelja je bila duga hteo sam da se malo opustim proveselim i ostavim solidan novac a dočekaju te ove gluposti i dubioze. Pa da je to veče Erik Klepton nastupao ne bih sedeo na onim hoklicama.

I naravno to nisu bile jedine dubioze vlasnika Pub-a. Kao recimo kada sam prošlog meseca rezervisao sto za šestoro. Nas petoro je došlo odmah a šesti je malo kasnio, za nekih 15 min je došao. U međuvremenu sam imao malu raspravu o tome kako je stolica prazna i kako gosti čekaju i kako moraju da uzmu stolicu. A kada je naplaćivao pa nije imao sitno, opaska mu je bila vrh: ,,Ima da mi rodiš sitno“, dan danas mi je smešna. Doduše malo je falilo da mu donesem nešto sitno. Šta je drugo preostalo nego da ih lepo ocenim sa jedinicom na Facebook-u.

Posle te ocene i u komentaru ispod ali i u poruci na Facebook mi stiže sledeća poruka:

Screenshot from 2015-12-06 11:05:02

Naravno, ništa nisam odgovorio, a i šta bih mogao na ovako nešto. Ali onda sam mislio da to rešimo pa sam joj poslao sledeće:

Screenshot from 2015-12-06 12:40:33

Mislim, ovo je jedna velika glupost. Cela ova priča, mogli su lepo da jave kako nemaju slobodnih mesta pa da odem do Niša. Recimo do ,,Pleasure Club“ gde te dočekaju i otprate, ispoštuju kao čoveka. A o njima imam samo reči hvale, o tome u nekom drugom tekstu. I tako jedno potencijalno dobro veče se pretvorilo u pravi fijasko a kao što znate dragi čitaoci, ja volim da proučavam neverovatne situacije kao što je ova.

A vi, kakva su vaša iskustva sa ugostiteljima i ,,ugostiteljima“?